sati

petak, 01.12.2006.

teško mi je. stvarno mi je teško. u zadnje mi se vrijeme događaju stvari tipa neočekivana bolest, gubitak vrijednih predmeta i zatišje u poslu koje rezultira manjim primanjima. loš horoskop?? ne bih rekla. pre predugo sve to traje. ne znam šta da radim. jako sam tužna, a ljudi oko mene to ne primjećuju jer, kako je jedna moja prijateljica rekla, šta se lošije osjećam, to bolje izgledam. valjda podsvjesno ne želin da se sve to vidi na vani. ili je to moja borba, moj pokušaj da glumom poremetim stvarnost? da se prevarim. umislim da nije kako je.
previše planova mi je palo u vodu da bih se tek tako odlučila planirat, sanjati sam si zabranila prije barem godinu. šta mi je preostalo? živjeti. a sve je teže i teže.

01.12.2006. u 20:29 • 15 KomentaraPrint#

utorak, 07.11.2006.

sramin se

danas san slagala najbolju prijateljicu. nikad do sad to nisan učinila. nešto smo se natezale preko mobitela, smsovima, naljutila sam se. bila san još vani kad je to počelo, a u međuvremenu san došla doma. i tad san, nakon jedne teške poruke, vidila da me zove na telefon. bila san jako, jako umorna, nije mi se pričalo, a nisan, bit ću iskrena, imala ni hrabrosti reć joj čak ni u slušalicu ono šta san joj bila napisala u poruci. iako mislin da san u pravu. posli me je nazvala na mob i javila san se i rekla da san na jednom mistu i da joj se javim večeras, a nakon 5 min mi stiže njen sms da ona zna da san doma, jer joj je rekla jedna zajednička prija s kojom sam malo prije toga pričala. shit!! užasno mi je bilo, razumite li? užasno!! nisan nikad prije ništa takvo napravila. da mi je bilo u zemlju propast, spasila bi h se. i onda san je, nakon par min razmišljanja šta da učinim, nazvala i rekla da san se taman vratila jer da san iznenada morala izać na to misto i da nisan bila doma kad je zvala. ajme majko. plakala je jer ju je toliko povridilo šta joj se nisan tila javit. imala san uvjerljivu priču, jer san isoristila nešto šta mi se stvarno dogodilo, ali san zaglumila da mi se to dogodilo baš tad, a ne uru prije. zvučala san uvjerljivo, mislim da je povjerovala. rekla san joj da san se bila naljutila ali ne toliko da joj se ne bih javila, jer da san to tila, ne bih joj se ni na mob javila. ljudi moji, žene moje, ma ne znan kako san sve to izvela. i znate šta, ma nisan toliko slagala ni zbog sebe, već kad san je čula kako plače zbog mene i moje pizdarije tad stvarno nisan imala srca priznat joj šta san učinila jer mislin da bi je to zaista dotuklo. stvarno to mislin.

ja lažen jako, jako, jako rijetko. misilin da nju nisan nikad slagala. mrzin lagat i ne sviđam se sad samoj sebi šta san to učinila. ma mislin da ove moje riječi ni malo ne mogu dočarat koliko se jadno osjećam cili dan zbog toga, koliko se sramin šta san to učinila. da san joj tad rekla da nisan imala snage javit joj se, da nisan tila... ma ne znan stvarno kako bi ona to primila. ajme kad se sad sitin kako je rekla nešto u stilu: pa znala san ja da se ti meni ne bi ne javila... ajme kako san pokvarena, pa kako san joj to mogla učinit?? ma nije mi uopće jasno zašto san to uopće učinila. a gospe moja...

razmišljam se o tome da joj sve priznam. al, kakve koristi od toga? u biti, olakšala bih sebi, a njoj ne bih pomogla. bar tako msilin.

07.11.2006. u 21:01 • 12 KomentaraPrint#

petak, 03.11.2006.

petak treći

triban li uopće reć da je petak naveče i da san ponovno doma. sama. oprala san kosu i bauljam po bespućima interneta. e, i nalakirala san nokte. da... ne bude li neko grozno vrime u vidu jake bure sutra, iden ujutro malo po gradu (čitaj: dućanima) i na kavu i tako. lijepo zvuči, zar ne? ali, to je nešto šta radin ne samo svake subote, nego i češće. sva ta ispijanja kava, čakule s prijama, kolegicama, poznanicama... sve je to već viđeno. ne nalazim više u tome neki smisao, nije mi to više baš ni neki gušt. u biti, alternativa je ostat doma, a šta onda? čistit? peglat? kuvat?
povremeno oden u kino, teatar, sidnen u neki drugi kafić ili popijen kavu s nekom osobom koju rjeđe viđam i to je sva promjena koju doživim.
mislim se šta da napravin da ubacim nešto novo. razmišljala san da se oden penjat na Mosor ili nešto tako, ali ne mogu trenutno iz zdravstvenih razloga. šta drugo?
dane provodim ili na poslu ili se izležavan doma ili negdi po vanka... ma uvik isto, baš isto.


tako jebeno prokleto i previše želim i treban nekoga. želin da mi je napeto negdi ić, nekog vidit, nešto nekome važno ispričat. želin se nać s prijon i pričat sve one lipe stvari koje 2 prije mogu jedna drugoj s gušton reć. znate ono kad jedva čekate da sidnete na tu kavu a ona jedva čeka da počnete s pričon... bože mili od kad to nisan doživila. a iman 36 jebenih godina na ovin mojin leđiman. nemojte me tješit ni uvjeravat u suprotno. svjesna san da je sve manje i manje vjerojatno da ću nekog upoznat. a tako je prokleto teško bit sam iz dana u dan, iz godine u godinu.

03.11.2006. u 21:31 • 5 KomentaraPrint#

nedjelja, 29.10.2006.

drage moje

nije me bilo par dana. pa san se vratila, raspakirala, malo došla sebi i onda me uvatila glavobolja. iden sad pod tuš pa pod dekicu. sama, naravno. oboje od toga sama. pročitala sam sve šta ste u međuvremenu napisale, ali neman snage pisat komentare. komentiram vas idućih dana, a do tada... pa pa

29.10.2006. u 21:32 • 6 KomentaraPrint#

petak, 20.10.2006.

bez komentara, u biti s njim, ali vako bolje zvuči

jedna od stvari koje mi nekako idu trenutno je neki, ajmo ga nazvat, društveni život. dakle, bila san na nekim koncertima, u kinu, kazalištu... pokušavan ne stat doma jer Big Brother ionako ne mogu podnit. pa tako oden ja i na Đibin koncert koji je završija prije po ure. a di ću večeras? ionako je kiša...

sve je bilo puno, čula san prije par dana da su karte bile rasrodane. bile su otvorene obe tribine, a pozornica je bila na zapadu. koliko se ja sićan, bila san na samo jednom koncertu do sada na kojemu je bina tako bila stavljena, a to je bija koncert Bijelog Dugmeta prije pitaj Boga koliko godina. turneja je bila Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo.

i tako, počne koncert u 8 i 25. prvih nekoliko pisama su bile sve neke koje meni nisu baš nešto, pa san mislila da ću nakon tih po sata doć na svoje. ma i došla sam, ali nisan guštala. Đibo je bija nekako cili "ganut", stalno nam se zahvaljiva, a pod "nam" mislim na publiku. izmađu svake 2 pisme morali smo slušat njegove srcedrapaljne izjave kako smo super publika i sva to. ok, kontam da nije na Gripe nastupa 11 (ej, 11!!!) godina, što je, baj d vej, sramota, i da se uželija koncerta u svome gradu, al šta tribaš to govorit 4 milijuna puta? meni je to čisto preseravanje i dodvoravanje publici! nije mi se svidilo ni šta je održa koncert u Zg prije nego u St, al dobro, i to bih prešutila. al, ljudi moji, on nije otpiva Nije vrime od nedije, Krunu od perja, Lipa moja, Nepobjedivu, Ako me nosiš na duši, Nek se dijete zove kao ja, Tebe nisam bio vrijedan, Projdi vilo,... ma nabrojila san samo one poznatije. neću ni spominjat Suviše sam njen, Nisi htjela siromaha, Kaplju voska, Zrno radosti, Sve će biti ko nekada, Sa mnom ili bez mene, Cijele noći molio sam nebo, Cicolinu, Mogu se kladit u bilo što, Ej, vapore, Ozdravi mi ti. a ipak san ih spomenila. Ma ne mogu sebi doć od čuda da nije otpiva Nepobjedivu!!!!!!!! Ljudi moji, pa to je tako genijalana stvar!! ili Lipa moja??

koncert je traja manje od 2 ure prije bisa, a s bisom valjda malo više od dvi. znan da Đole ima maratonske koncerte pa nije fer se s njim uspoređivat, al moran, baš moran. jer Đibo nije održa koncert u St 11 godina i mora je nadoknadit puuuno toga. zbog svih nas koji smo dali 75 kn, a bilo nas je jaaaako puno, a u St i okolici su primanja ipak manja nego u Zg i većina obitelji i te kako osjeti tih 75 kn, morao je još pivat! a Đole je piva puna 4 sata!

je da je doveja puno gostiju. Baru i sestre Husar, klapu Iskon i Geoffreya Oryemu šta s njim piva Mirakul. čak je i Pervan bija na minut na pozornici, al sve je to ništa kad odeš s koncerta direktno pisat ovakav post.

možda san previše očekivala, ne znam, nisan baš inače nešto kritična i stvarno jako volin ić na koncerte čak i onih pjevača koje i ne slušan, al jako, jako san razočarana.

a nije otpiva ni Tajnu vještinu i to u trenu kad Massimo radi turneju pod tim nazivom i pjesma je ponovo svima u uhu!!!

da nije bilo on oga momka iz Iskona koji je pri samom kraju zaprosija dragu prid svima, na znam bih li ijednu pozitivnu emociju ponijela.

20.10.2006. u 23:18 • 16 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 16.10.2006.

šta se dogodilo?

ništa. baš ništa se nije dogodilo. u tome i je problem. baš ništa! grozno san se osjećala u subotu naveče, sama doma, ma užas jedan. evo van post koji san bila napisala tu večer, ali nisan ga ni dovršila ni objavila. oni antismajlići su bili dovoljni.


jako sam čudno raspoložena. u zadnje vrijeme se ne radujem kad dođe vikend. pošto mi je posal takav da i vikendom moran malo radit, doduše kod kuće, i nema mi neke velike razlike. jedino šta se ne moran ustat u 6 i nešto ujutro.

al nije u tome bit. prazna sam.ne osjećam. sve te stvari koje, u biti, jako volim radit, ne predstavljaju mi zadovoljstvo. sjećam se koliko san obožavala sist na neki štekat na sunce, nešto čitat, ćakulat s nekim...

primjećujem kako se mojim prijama i curama s kojima povremeno izađem sve manje da ić negdi. jedino ih mogu nagovorit ako postoji neki konkretni razlog, neki koncert, kino,... tako nešto. i večeras san ostala doma, a za sutra ujutro iman neki dogovor, ali... ma šta ja znam...užasno san tužna šta san sama samcata večeras, tako mi je potrebno društvo, koma sam. ne znan šta ću sa sobom. do malopri san radila, sad neman s kim izać, na tv nema ništa, ne da mi se radit ni jednu od milijun kućanskih obaveza koje san ostavila za vikend. slušan radio i tipkam ovo.


držalo me je to i jučer ujutro, jedva san se odvukla na kavu iako je vrime bilo prekrasno. popodne se situacija malo popravila. naveče san išla u teatar i stvarno san uživala, iako se nisan imala volje ni dotjerat nešto posebno, al eto.

danas je novi radni dan, malo mi je bolje kad radim, ne mislim na samoću.

16.10.2006. u 11:09 • 4 KomentaraPrint#

subota, 14.10.2006.

nonononononononononononononono nonononononononononononononono nonononononononononononononono nonononononononononononononono nonononononononononononononono nonononononononononononononono nonononononononononononononono nonononononononononononononono nonononononononononononononono nonononononononononononononono nonononononononononononononono nonononononononononononononono nonononononononononononononono nonononononono

14.10.2006. u 21:12 • 3 KomentaraPrint#

četvrtak, 12.10.2006.

gle čuda

sinoć kad san tila objavit onaj prvi post o sjaju u kosi, pisalo me je da ga ne mogu objavit, bija je neki problem. pa san napisala onaj drugi, pa mi je i taj pokušaj propa jer je opet pisalo to nešto šta je pisalo i prvi put. kad ono, gle (ne malu voćku posli kiše, di ste uopće vidili kišu u zadnje vrime??) čuda: oba posta su se misteriozno pijavila. za mene misteriozno.

vozin se ja danas buson i baš razmišljam kako mi nije objavilo post i kako je to vjerojatno s razlogom. čak san i bila smislila šta bi moga bit razlog, al se sad ne moren sitit. nešto u stilu: pa ne moraju svi znat da san toliko očajna da u svojoj 37. godini maštam o nekom tamo susretu s nekim Likom i... ma ljigavo mi je o tome i pisat!

i šta sad da velim? koji je razlog da su se postovi IPAK pojavili? šta je s tim Pjesnik tija reć?
i koga li ja uopće pitan ovo, jer je očito da me više nitko i ne čita. jedino Morenzičko moje drago i Seka moja isto i to je to. i ova Cura Nova. a ta još nije skužila da san totalno blesava, pobić će čim shvati.

a kad me vi izbjegavate, pa kako da se uopće nadam da će me Lik zamijetit?

i koji je đon tim muškima koji se potrude da vas upoznaju pa se onda prave da vas ne znaju?

baj d vej, vidila san ga danas tamo, ali samo s leđa, kad je odlazio. vjerojatno je doša posli mene i sija na drugi kraj, ja ga nisan ubrala kad je doša. dakle, zakljiučak je da mu leđa nisu ama baš ništa lošija od prednjice.

eh, da, sjajila se kosa i te kako, al iman blagi osjećaj da su samo galebi to primijetili. ne, nije se ni jedan pokakao na mene, al nekako su me čudno gledali lud

zaključak: sutra ne iden na kofi tamo, al nije da nisan pokušala wink

12.10.2006. u 22:49 • 5 KomentaraPrint#

srijeda, 11.10.2006.

napisala san post i kad san klikla da ga objavim, nešto je cicikrepnulo i sad neman posta i ne da mi se ponovno ga pisat

11.10.2006. u 22:26 • 3 KomentaraPrint#

"samo dva tri retka, da zadovoljim morenzinu znatiželju" ili "sjaj u travi, sori...kosi"

uglavnom sam ok, malo san se udebljala jer se, iz nekih zdravstvenih razloga, ne smin puno kretat zadnjih dana, al ništa strašno.
trenutno sidin sa šugamanom na kosi i jeden brokulu u pokušaju da se ipak ne uprasim totalno. prala sam si kosicu da mi se lipo sjaji sutra na sunašcu.
srela san Ga jutros, sasvim slučajno. znan, sad ćete zagrmit da ne postoje slučajnosti. ipak, ma šta ja znan... uglavnom, iako odgovorno tvrdim da ne želim ništa s njim ( jesan li ikoga uspila zavarat? ), triban li uopće reć da san dogovorila kavu sutra na istom mistu u isto vrime s jednom drugom prijom koja i ne sluti zašto san joj rekla da dođe baš tamo? mislim, kao da će stvarno on bit 2 dana za redom na isto misto??
i sad se, valjda, nadam da će ga sjaj u mojoj kosi odvuć od Nje Meni. tako nešto, nisan još sigurna. hoću li ikad biti? sigurna, mislim.

11.10.2006. u 21:59 • 2 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2006  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

kako sati prolaze. a time i dani.